Dalibor Djokic
11/20/2008
da manje je svetlosti,
bez tebe.
Dodji,
kad osetiš
da život gubi smisao,
kada surova realnost,
počne da ti izjeda
dušu.
Neka te ne brine
to što
tvoje usne su
ljubile tudje,
i što
svoje nemire
smirivala si
u posteljama bluda...
Dodji
i ja biću tvoj.
a meni tako dobro znano,
miris kose, vetra
i prasak zore...
Ja raspadnut
pod ustajalim suncem
kažem: završava se!
Posle pljačkaša detinjstva
i iluzija
u zemlji izumrloj,
posle nas
ženo nad ženama
koja si nekada bila dete,
dišem
još uvek pokvareni vazduh
i ustajalost prolaznosti.
Govorim ti venama,
srcem i dušom,
jer posle nas će ostati
nova sutra
i dokaz da smo imali pravo
što smo ubili juče,
jer pravo sutra je tamo daleko
Ako pokušaš
2 Comments Add your own
1. lilipolipip | 11/21,2008
Bice...
2. tijanas | 11/21,2008
Mogla bi malo da podsetish ljude na Tagoru...
Odusevila bi kad bi postavila pesmu jezero, meni licno najlepsu.
E i to je za nezaborav, a nazalost neka "drugarica" mi je uzela Gradinara i ovih dana idem da ga kupim.
Pozdrav :)
Leave a Reply